Orgazmički porođaj - film o ženskoj snazi

Orgazmički porođaj - film o ženskoj snazi

Ako niste bili na projekciji dokumentarnog filma 'Orgazmički porod' krajem lipnja, donosimo osvrt koji će, nadamo se, u vama pobuditi zanimanje da ga jednom i sami pogledate

Napisala: Iva Podhorsky Štorek, bacc. tech., primalja, izvršna direktorica Hrvatske udruge primalja

Dokumentarni film "Orgazmički porod − najbolje čuvana tajna" istražuje intimnu prirodu porođaja i njegovu snažnu ulogu u životima žena kojima je omogućeno da ga u potpunosti dožive. Među stručnjacima koji su surađivali na filmu jesu Christiane Nothrup, ginekologinja/porodničarka i autorica mnogobrojnih knjiga; Elizabeth Davis, primalja, autorica knjiga, predavačica, te suosnivačica i ravnateljica Nacionalnog instituta za primaljstvo; autorica i liječnica Sarah Buckley; Marsden Wagner, dr. med., specijalist za ginekologiju i porodništvo, bivši direktor za zdravlje majki i djece unutar Svjetske zdravstvene organizacije. Svjetski poznata primalja Ina May Gaskin najbolje opisuje snagu porođaja: "Moguće je doživjeti ekstatični porođaj. Štoviše, to je najbolja prirodna promjena stanja svijesti za koju znam. To je stanje svijesti koje žena najuspješnije može postići kad je potpuno svjesna i budna. Žene ne mogu spoznati što njihovo tijelo može dok ga ne iskušaju u porođaju. Moje je mišljenje da iskustvo porođaja može na potpuno neočekivan i iznenađujući način promijeniti ženu, probuditi u njoj nešto moćno, a djeci je potrebna tako osnažena majka, koja osjeća da može sve."

Prevlast tehnologije

Film prati različite parove na njihovu putu do djetetova rođenja, sniman je više godina, a kamera je brižno i pažljivo upotrebljavana kako bi što manje ometala ženu dok rađa. Osnovni koncept neometanog porođaja samim se snimanjem može "srušiti u vodu", te je autorica iznimno pažljivo birala načine i trenutke uključivanja kamere. Načelno, to je film o ženskoj snazi, ženskoj sposobnosti rađanja i spajanja boli i užitka, te ekstatičnoj sreći koju žena doživi u trenutku prvog privijanja svojeg novorođenčeta u zagrljaj. Tehnologija je posljednjih desetljeća u porođaju postala "glavna", okružuje rodilju poput logičnog nastavka na njezino tijelo i pomalo postaje glavni akter u porođaju, dok one iskonske potrebe rodilje padaju u drugi plan kao nebitne za tijek porođaja. Tako je najvažnije da CTG aparat dobro "lovi" kucaje i jačinu udova, a nije bitno osjeća li se rodilja dobro; važno je da infuzija curi kako treba pa makar rodilja morala držati ruku u neudobnom položaju... Bez kreveta je porođaj nemoguć iako se većina žena u prirodnom porođaju krevetu neće ni približiti, a ako to i učine, neće odabrati ležanje na leđima ili boku nego klečanje. Koliko smo profitirali vrhunskom tehnologijom, toliko smo izgubili od ljudskosti, intime i topline ljubavi koju nosi akt dolaska novog života. Film je koncentriran na stanje u SAD-u, gdje je vrlo teško doživjeti porođaj onakav kakav jest (iako bez komplikacija u trudnoći), bez upletanja u njegov tijek i uz neprestano "popravljanje", požurivanje i upravljanje, s glavnim ciljem da se ukloni bol truda, a da i beba i mama budu nakon svega dobro. Duboko je zakopan odgovor na pitanje zašto je tako važno ne osjetiti porođajnu bol?

Treba li potpuno izbjeći bol?

Mnogi stručnjaci koji se pojavljuju tijekom filma govore upravo suprotno − doživite svoje trudove, prihvatite ih kao govor svojega tijela i kao glavni mehanizam pomoću kojeg ćete znati što vam je činiti, koji vam govori kako vaše tijelo itekako zna roditi samo mu morate dopustiti. Ako uklonite bol truda, to je trenutak kad porođaj nije više u okvirima fiziološkog tijeka i od tada više nije moguć bez tehnologije. Mnoge su scene u filmu iznimno dirljive i iskrene, redaju se žene koje objašnjavaju svoj izbor mjesta ili načina porođaja i pokazuju nam koliko smo različite iako nam se svima događa isto. Na mnoge gledatelje djelovat će zbunjujuće izmjenjivanje scena; u jednoj žena ispušta zvukove boli, potpuno unesena u svoj svijet (koji izgleda kao svijet patnje), a u drugoj sceni ta ista žena sa sjajem u očima tvrdi "bilo je prekrasno". Mnoge od žena pažljivo su planirale svoj porođaj, ljude koji će biti prisutni kao potpora, mjesto na kojem žele roditi, atmosferu odabrane okoline kako bi se osjećale sigurno i zaštićeno, čime ujedno osiguravaju uvjete u kojima će porođaj napredovati bez zadrške. Sve su pokušale stvoriti svijet u kojem neće biti izlučivanja hormona straha, pa će se hormon porođaja, oksitocin (hormon ljubavi) izlučivati nesmetano u velikim količinama. Sve su mislile nesebično na svoju bebu i pokušavale napraviti najbolje, no rezultat i uspjeh uvelike je ovisio o odabiru načina i mjesta porođaja, kao i ljudi koji su ih okruživali. Većina ih je ipak odabrala porođaj bez lijekova i upletanja, ne obazirući se na bol i ne stavljajući bol u središte svoje pažnje.

U čemu je tajna?

Pouka je filma sročena u njegovu podnaslovu: "Najbolje čuvana tajna". Tajna je da žene znaju roditi bez ikakve pomoći tehnologije i lijekova, potrebna im je topla pažnja i sigurnost, osjećaj da ih netko potiče i voli, ugodna okolina i ljudi od povjerenja kojima se nikamo ne žuri i nisu nervozni. U takvim uvjetima žena pronalazi sebe i svoj put prema majčinstvu, uviđa (i sama začuđena) koliku snagu posjeduje njezino tijelo i kolika je emocionalna dimenzija prvog dodira između majke i bebe. Ova životna inauguracija najčešće nas mijenja za cijeli život, daje sasvim nov smisao životu, osnažuje nas i omogućuje lako i intuitivno majčinstvo. Svim budućim majkama koje okolina zbunjuje različitim iskustvima i nametanjem određenih stajališta i mišljenja, ovaj bi film mogao pomoći u traženju "onog pravog izbora" u planiranju vlastitog porođaja. Vi ste vi, i nitko nije kao vi, vaš će porođaj biti samo vaš i odrediti vas kao osobu i majku. Zbog toga pažljivo birajte i planirajte s ljubavlju dolazak svoje bebe.

29.7.2010.