Prošli tjedan održali smo službeni sastanak s Hrvatskom udrugom doula na kojem smo razmatrali načine na koji bismo mogli produbiti suradnju između dvije institucije koje se istinski zalažu za unapređenje zdravlja žena i ishoda poroda kao i iskustva porađanja. Vizija i misija nam je zajednički isprepletena oko dobrobiti za žene što posljedično rezultira većim zadovoljstvom obitelji i zajednice. Mnoge žene danas na žalost iz poroda izlaze s nekom vrstom traume. Ako krećemo od pretpostavke da je svaki čovjek gospodar svog tijela i kako su nam zagarantirana osnovna ljudska prava, nije niti čudo da žene iz poroda izlaze s traumatičnim iskustvima. U stanju bolesti, skloni smo ne prioritizirati i prakticirati svoja ljudska prava u većoj mjeri te se prepustiti stručnjacima „na milost i nemilost“. Često zaboravljamo kako trudnice nisu pacijenti već zdrave osobe s fiziološkim procesom te na svjesnoj i podsvjesnoj razini zahtijevaju ( s punim pravom) da ih se tako i tretira. Ukoliko nemate kontrolu nad svojim tijelom fiziološki gledano, osjećate se zlostavljano, omalovaženo, oštećeno. Takvi postupci vode i razvijaju traumu kod zdrave žene. Suradnja između primalja i doula naglašava holistički pristup porođaju. Primalje su ključne za siguran i zdrav porođaj, pružajući kliničku procjenu, pravovremeno prepoznavanje odstupanja i reakciju kad je potrebna te podršku u hitnim situacijama. S druge strane, doule pružaju neprekidnu emocionalnu podršku trudnicama, pružajući kontinuiranu prisutnost koja može umanjiti anksioznost i strahove koji često prate porođaj a najčešće u slučajevima kada partner to nije u mogućnosti ili ne može razviti potrebnu empatiju u situacijama kada je trauma već nastupila. Kada se primalja i doula ( zdravstveni i nezdravstveni djelatnici) usklade u podršci trudnicama, to može rezultirati pozitivnijim iskustvom porođaja za žene, s manje traumatičnih iskustava i većim osjećajem kontrole nad vlastitim tijelom i procesom porođaja.